Tillandsia xerografica poznata je i kao kraljica zračnih biljaka. Zbog svog zanimljivog izgleda i zavidljive veličine, postala je jedna od najpopularnijih i najtraženijih vrsta Tillandsija u svijetu. U nastavku otkrijte dodatne zanimljivosti o ovoj posebnoj biljci.
Tillandsia xerographica – ugrožena vrsta
Tillandsia xerographica postala je vrlo popularna biljka već početkom 80-ih godina 20. st.
Kako tada još nije bila regulirana trgovina divljih biljaka, počela se masovno ubirati iz svog prirodnog staništa (JZ Meksiko, El Salvador, Guatemala, Nikaragua), što ju je nekoliko godina kasnije dovelo do ruba ekstinkcije.
Upravo je zbog toga 1994. g. Tillandsia xerographica uvrštena u CITES listu ugroženih vrsta.
Prvotno su 1992. Njemačka i Austrija dale prijedlog da se čak cijeli rod Tillandsija (400-600 vrsta) uvrsti u CITES (Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka) listu, međutim ovom prijedlogu su se protivile kako države srednje Amerike (Bolivija, Guatemala, Honduras i Meksiko) tako i Nizozemska, Švicarska i Velika Britanija.
Kasnije je prijedlog modificiran tako da se u CITES listu uvrstilo 7 vrsta Tillandsija.
Prirodno stanište Tillandsije xerographice:
Tillandsia xerographica – uzgoj
Početkom 2000-ih, CITES-om je uzgajivačima dopušten uzgoj Tillandsije xerographice kako bi se sačuvala vrsta i povećala njena populacija. Od tada je uspješno uzgojen velik broj ovih posebnih zračnih biljaka.
Tradicionalno su uzgajivači Latinske Amerike primjenjivali nespolnu metodu razmnožavanja ovih biljaka – putem mladica koje biljka rađa nakon cvatnje. Ova metoda je vremenski zahvalnija jer mladica brže dostigne veličinu “za prodaju”.
S druge strane, ovlašteni uzgajivači u Europi i SAD-u koriste spolnu metodu razmnožavanja – iz sjemena. Ovaj način se do prije 10-ak godina smatrao preteškim (i iscrpnim) – s obzirom da je tim načinom biljci potrebno i do 8 godina da dostigne gotovo punu veličinu (od 20ak cm) za prodaju.
Ova metoda uzgoja ima svoju prednost u tome što, za razliku od nespolne kod koje se stvaraju zapravo kopije biljke majke, potiče genetsku raznolikost i veću brojnost ovih ljepotica.
Upravo zato su Tillandsije xerographice i nešto skuplje u odnosu na druge zračne biljke koje se često mogu pronaći u prodaji.
I onim manjim primjercima od 10-12 cm potrebno je gotovo 4 godine da dosegnu tu veličinu, a ukoliko imate Tillandsiju xerographicu koja ima 20+ cm, možete biti sigurni da u rukama držite biljku koja je starija od 6 godina.
Zanimljivo je da T. xerographica uzgojena iz sjemena, već u ranijem stadiju poprima izgled odrasle biljke (samo naravno, u malom obliku), za razliku od mladica koje rastu iz glavne biljke. One tek nešto kasnije poprime onaj klasični izgled odrasle Tillansije xerographice.
Tillandsia xerographica – stanište i izgled
Kao što smo i ranije već spomenuli, prirodno stanište kraljice Tillandsija su suhe prašume JZ Meksika, El Salvadora, Gvatemale i Nikaragve.
To da je ova zračna biljka prilagođena sušoj klimi i nešto jačem suncu, otkriva nam i boja i tekstura njenih listova.
Njeni listovi su srebrnkasto bijele boje. Taj efekt zapravo stvaraju trihomi koji se nalaze na površini listova i izgledaju poput bijelih dlakica.
Što zračna biljka ima više trihoma, to ima i veću sposobnost da trpi više temperature i jače osvjetljenje. Dok npr. one zračne biljke koje su glatke i gotovo skroz zelene vole vlažnije uvjete i slabije osvjetljenje.
Zračne biljke specifične su također i po svom cvijetu – u smislu da nakon što procvjetaju, rađaju mladice, nakon čega glavna biljka počinje umirati.
Ono što vrijedi spomenuti je da zračna biljka još dugi niz godina može živjeti nakon što je rodila mlade izbojke. Propadanje glavne biljke nije nešto što se dogodi preko noći.
Cvjetna grana Tillandsije xerographije je žarko narančasto ružičaste i žućkasto zelene boje, a sam cvijet je svijetlo ljubičast.
Zračne biljke i pseudolukovice
Još jedna jako zanimljiva stvar kod zračnih biljaka je tzv. pseudolukovica.
Pritom se misli na bazu biljke koja naizgled podsjeća na lukovicu, a prefiks pseudo je dodan jer zapravo nije riječ o pravoj lukovici.
Naime, zračne biljke koje imaju tzv. pseudolukovice su zapravo šuplje iznutra. Takva građa pomaže biljci da bude što lakša – kako bi joj se olakšao život epifita i pridržavanja za koru drveća i drugih biljaka.
Kod Tillandsije xerographice ćete primijetiti da je baza listova koji formiraju pseudolukovicu obla i smećkaste boje (za razliku od ostatka lista koji je srebrnkasto bijel).
Više o osnovama održavanja zračnih biljaka pronaći ćete u – Tillandsia | zračna biljka kojoj nije potrebna zemlja.
