Što čini biljku sobnom biljkom?

Jeste li si kada postavili pitanje “Je li ovo sobna biljka ili ne?” ili “Može li ova biljka preživjeti u kući?”. U nastavku pričamo o tome što to čini biljku – sobnom biljkom. Uz to ćete pronaći i pokoju zanimljivost o razvoju uzgoja sobnih biljaka.

Što čini biljku sobnom biljkom?

Biljka je zapravo sobna (= kućna) biljka ukoliko ima sposobnost adaptacije na sobne uvjete. Na isti način, sobnom biljkom bi mogli definirati biljku čije prirodno stanište, odnosno idealne uvjete, možemo rekreirati u zatvorenom prostoru.

Prilagodljivost biljke sobnim uvjetima je ključni faktor u razlikovanju sobne biljke od ostalih ukrasnih biljaka.

Dok neke biljke mogu boraviti u zatvorenim prostorima nekoliko tjedana do možda par mjeseci (nakon čega samo radikalno krenu propadati), druge mogu dugi dugi niz godina provesti unutar četiri zida.

Zbog toga što u našim domovima, uredima i drugim zatvorenim prostorima možemo rekreirati slične uvjete kakve zahtijeva većina tropskih biljaka koje su porijeklom iz kišnih prašuma, najčešće su upravo te biljke “klasificirane” kao sobne biljke.

To su npr. Filodendroni, Monstere, Marante i dr. “biljke molitve”, Paprati, Alocasie, Epipremnumi, Epiphyllumi, Tillandsije, Pilee, palme poput Areca palme i Chamaedoreae elegans (palma sreće) i druge brojne vrste.

Što je zajedničko sobnim biljkama?

Svjetlost igra ključnu ulogu u razvoju biljaka, pa tako i sobnih biljaka.

Ono za čime možda ne idemo je to da u dobro osvijetljenim zatvorenim prostorima osvjetljenje slično vanjskom hladu.

Zato su najčešće sobne biljke upravo one biljke koje u prirodi rastu pod gustim krošnjama stabala, do kojih ne dopire jako osvjetljenje.

Jako indirektno osvjetljenje u sobnim uvjetima najbolje oponaša taj “hlad” u kojem raste većina tropskih biljaka. Što je jedan od razloga zašto su se kod nas uspješno prilagodile sobnim uvjetima.

Postoje i vrste koje mogu boraviti u sobnim uvjetima, ali koje zahtijevaju velike količine osvjetljenja.

To su najčešće kaktusi i sukulenti. Takve vrste će uspjeti samo u stanovima u kojima imaju takve uvjete, odnosno direktno osvjetljenje.

Ukoliko držite kaktusa npr. na prozorskoj klupici sjeverno orijentiranog prozora gdje biljka nikad ne dobiva onu količinu i intenzitet osvjetljenja koji joj je potreban. Samo je pitanje vremena kada će kaktus propasti.

Zato u zatvorenim prostorima moramo pokušati pružiti biljci onakve uvjete kakvi su joj potrebni, ukoliko želimo da biljka optimalno raste i poživi duži niz godina.

Sukulenti koji mogu uspješno rasti i u uvjetima srednjeg osvjetljenja su Haworthije, Gasterije, Sansevierije i Zamije. Također, prašumski kaktusi poput Epiphylluma, Rhipsalisa i sl. isto ne traže jako osvjetljenje.

Sobne biljke i zima

Također, kao neko općenito pravilo, sobne biljke ne mogu kod nas zimu preživjeti vani.

Naravno da ima uvijek izuzetaka jer se i sami uvjeti, ponajprije temperatura, razlikuju ovisno o tome u kojem dijelu svijeta živimo. Netko tko živi u Švedskoj neće moći pristupati na isti način kao netko tko živi na jugu Italije.

Već i u Hrvatskoj imamo veliku razliku u temperaturi između primorskih i kontinentalnih dijelova.

Da ne pričamo kako su sve naše “sobne biljke” u svojim prirodnim staništima “obične” vanjske biljke, nerijetko smatrane i korovom.

Razvoj uzgoja sobnih biljaka od 17. st. do danas

Danas je dostupan veliki broj raznolikih sobnih biljaka, od onih po super pristupačnim cijenama do onih kolekcionarskih sa nekoliko nula.

Sobne biljke su danas toliko sveprisutne da je teško pronaći privatni ili radni prostor koji nema barem jednu.

U Europi je unazad 300 godina situacija bila potpuno drugačija.

Zanimljivo je da su polovicom 17. st. hortikulturni stručnjaci poput sir Hugha Platta tek teoretizirali o mogućnosti uzgoja biljaka u sobnim uvjetima.

Tada su se i uvjeti potpuno razlikovali od današnjih.

Prostorije su bile male i vrlo mračne, a materijali od kojih su bili izrađeni prozori nisu bili kvalitetni. Takvi uvjeti jednostavno nisu bili dobri za uzgoj biljaka.

To je potaklo izgradnju prvih staklenika, kao prostora sa optimalnom vlagom i osvjetljenjem. Kako je gradnja staklenika iziskivala značajne troškove, tako su samo oni imućni bili u mogućnosti ih graditi.

Ubrzo su zbog toga sobne biljke postale simbol visokog statusa i bogatstva.

Pripadale su samo eliti koja si je mogla priuštiti izgradnju kvalitetnih staklenika. Malo je reći da si u to doba bio velika faca ukoliko si posjedovao tropske “sobne” biljke koje su preživljavale i hladne europske zime.

Razvoj terarija

U 19. st. se javljaju prvi terariji.

Oni su u početku služili kako bi se nove vrste tropskih biljaka uspješno prenijele iz prirodnog staništa do Europe.

Oni su omogućavali tropskim biljkama koje su osjetljive na suhi zrak (npr. paprati) vlažne uvjete poput staklenika, ali u značajno kompaktnijem obliku bez troškova izgradnje skupih konstrukcija.

Skupi staklenici dostupni isključivo imućnicima više nisu bili jedini način na koji su sobne biljke tada mogle preživjeti.