Košarica

Chlorophytum comosum (Zeleni ljiljan) – njega i održavanje

Zeleni ljiljan ili Klorofit (Chlorophytum comosum) poznat je po svojoj nezahtjevnoj prirodi. Na Pinterestu ćemo ga često pronaći na listama poput “top 10 biljaka koje se lako održavaju” ili “biljke koje mogu preživjeti u tamnijim prostorima” i sl. U nastavku otkrijte koji su uvjeti potrebni kako bi vaš zeleni ljiljan bio sretan i bujan.

Vrste Zelenog ljiljana

Klasični zeleni ljiljan kojeg ćemo najčešće susresti u vrtnim centrima, rasadnicima ili cvjećarnicama ima uske, dugačke i ravne listove svijetlo zelene boje koji su sredinom prošarani bijelom crtom. Također možemo pronaći i Bonnie verziju koja ima mrvicu šire, ali kovrčave listove s jačim kontrastom jer su listovi tamnije zeleni. Ja je se jednostavno ne mogu nagledati koliko mi je lijepa i posebna s tim kovrčavim listovima.

Uz njih, postoji i varijanta sa skroz zelenim listovima i varijanta kod koje bijela šara ne ide po sredini lista, već “uokviruje” njegov rub.

Osvjetljenje

Klorofit voli filtrirano svjetlo, dakle jako, ali indirektno svjetlo. Iako je poznat po tome da da može preživjeti u mračnim prostorima, voli svijetle prostore i najviše buja i raste upravo u takvom osvjetljenju.

Možete ga staviti ispred bilo kojeg prozora, bio to južni ili sjeverni, istočni ili zapadni.

Ukoliko ga stavite ispred južno orijentiranog prozora pripazite samo da dobiva filtrirano osvjetljenje, a ne direktne sunčeve zrake. Jake direktne zrake popodnevnog sunca mogu oštetiti listove zelenog ljiljana tako što će listovi dobiti smeđe flekice (što su zapravo nepovratno isušeni dijelovi lista).

Zalijevanje

Kod zalijevanja zeleni ljiljan zapravo najviše pokazuje svoju nezahtjevnu prirodu.

Potrebno ga je zaliti tek kada se zemlja gotovo potpuno osuši.

Klorofit je zanimljiv jer ima tanke listove, ali debele, mesnate korijene koji duže vrijeme zadržavaju vodu. Dakle, prije svakog zalijevanja, opipajte zemlju što dublje možete i zalijte biljku samo ako je zemlja suha. Ukoliko osjetite da je zemlja još uvijek vlažna nije potrebno zalijevati.

Sada kada ste utvrdili da je biljku potrebno zaliti, kako je najbolje da to napravite?

Prije svega, važno je da je biljka posađena u teglu koja ima rupice na dnu, kako se višak vode ne bi zadržavao u tegli. Ovo vrijedi za svaku sobnu biljku.

Kada se višak vode zadrži u zemlji, nakon nekog vremena može doći do truljenja korijena, što je u većini slučajeva pogubno za biljku.

Upravo zbog toga moramo dopustiti da višak vode iscuri i, ovisno o biljci, dopustiti da se zemlja više ili manje posuši prije ponovnog zalijevanja.

Dakle, kako zaliti vaš Klorofitum?

Obilno ga zalijte sve dok ne vidite da je voda počela curiti kroz odvodne rupice.

Kada je voda skroz iscurila, ja volim ponoviti proces još jednom kako bi osigurala da je voda dostigla svo korijenje.

Kada pustite da se zemlja gotovo potpuno osuši, moguće je da se skruti i onemogući vodi da prođe kroz nju. To ćete primijetiti kada zalijevate i voda instantno krene curiti kroz odvodne rupe. U tom slučaju zemlja nije gotovo uopće upila vodu, što znači da voda nije doprijela do korijena.

Ako vam je to slučaj s vašom zemljom, uzmite nekakav štapić i lagano razrahlite zemlju, pritom pazeći da ne oštetite korijene.

Upravo zbog toga, kako bi osigurala da voda dostigne korijene, volim uzastopno par puta obilno zaliti biljku i sačekati da voda skroz iscuri.

Još jedan način na koji ju možete zaliti je “zalijevanje od dna”. Napunite vodom ukrasnu teglu ili tanjurić u kojem se nalazi vaš Klorofitum i pustite da biljka sama upije vodu kroz rupice. Biljku tako možete pustiti u vodi sat vremena. U tom će periodu ona popiti koliko joj je potrebno, a ostatak, ako nešto ostane, je važno da bacite ća.

Razmnožavanje

Klorofitum se razmnožava izbojcima, ili kako ih ja volim zvati – bebama. Upravo njegove bebe mu daju taj klasični izgled Klorofituma.

Kako te bebe podsjećaju na pauke koji se spuštaju niz svoju mrežu, jedan od naziva za ovu biljku je i biljka pauk (eng. Spider plant).

Bebe možete pustiti na matičnoj biljci ili ih možete odrezati i zasebno posaditi. Biljka dok visi zajedno s tim mladicama ima baš fora izgled, ali nekad dođe i vrijeme da ih odrežemo i razmnožimo.

Za razmnožavanje uzmite izbojak koji ima već oformljene korijene. Tako ćete si dodatno osigurati uspješno ukorjenjivanje mladice.

Mladice zatim možete staviti u vodu ili ih posaditi direktno u zemlju. Zemlju je važno održavati vlažnom prvo vrijeme dok se korijeni ne razviju.

Presađivanje

Kao i mnoge druge biljke, Zeleni ljiljan je potrebno presaditi tek kada postane vezan korijenjem. Najbolje ga je presaditi u rano proljeće kako bi mu pružili dodatnog prostora za razvoj tijekom nadolazeće sezone rasta i osvježiti ga s novom zemljom.

Za presađivanje uzmite jednu do dvije veličine veću teglu od one u kojoj vam je Klorofitum trenutno posađen.

Gnojenje

Gnojite Klorofitum jednom mjesečno tijekom sezone rasta, od travnja do listopada. Za gnojenje Klorofituma koristim univerzalno tekuće gnojivo za zelene biljke koje razrijedim u vodi.

Ovisno o gnojivu kojeg kupite, trebat ćete ga više ili manje razrijediti – zato je važno pratiti upute na ambalaži.

Je li Zeleni ljiljan otrovan za pse i mačke?

Ime Zeleni ljiljan možda vas asocira na Ljiljane – koji su extra extra otrovni za mačke. Međutim, Zeleni ljiljan odn. Klorofitum nije toliko otrovan. Neki izvori ga čak niti ne svrstavaju u otrovne biljke, poput ASPCA-e (Američke udruge za prevenciju okrutnosti prema životinjama).

S druge strane, neki tvrde da Zeleni ljiljan ima halucinogeno djelovanje na mačke i da pretjerana konzumacija može mački prouzročiti proljev ili povraćanje. Stoga ga je bolje staviti negdje gdje je izvan dosega mačke.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)